Biblija Hrvatski

Evanðelje po Luki 10

Isus šalje sedamdesetdvojicu učenika

1Gospodin nakon toga izabere još sedamdesetdvojicu učenika[a] i pošalje ih po dvojicu da idu pred njim u svaki grad i mjesto kamo je kanio ići.

2Govorio im je: 'žetva je velika, ali je radnika malo. Molite zato gospodara žetve da pošalje žeteoce.

3Idite! Šaljem vas, evo, kao janjad među vukove.

4Ne nosite sa sobom ni novac, ni torbu, ni obuću. Putem ne gubite vrijeme pozdravljajući ljude i razgovarajući s njima.

5Kad uđete u neku kuću, najprije ju blagoslovite: "Mir ovoj kući!'

6Bude li ondje tko dostojan mira, vaš će mir sići na njega. Ne bude li takvoga, vaš će se mir vratiti vama.

7Kad dođete u neku kuću, ne prelazite više iz jedne u drugu. Ostanite na jednomu mjestu te jedite i pijte što vam daju jer radnik zaslužuje plaću.

8Kad uđete u neki grad i ondje vas prime, jedite što vam ponude.

9Iscjeljujte ondje bolesnike i kazujte im: "Približilo vam se Božje kraljevstvo!'

10Ali kad uđete u neki grad pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice pa recite:

11"Čak i prašinu iz vašega grada što nam se uhvatila za noge otresamo sa sebe za svjedočanstvo protiv vas. Ali znajte da je Božje kraljevstvo blizu!'

12Kažem vam da će i Sodomi na Sudnji dan biti lakše nego tome gradu.

13Teško tebi, Korozaine! Teško tebi, Betsaido! Jer da su se u zlima Tiru i Sidonu dogodila čudesa koja su se dogodila u vama, ondje bi se ljudi već odavna pokajali te sjedili u kostrijeti i pepelu.

14Ali Tiru i Sidonu bit će lakše na Sudnji dan nego vama.

15A ti, Kafarnaume, zar ćeš se do neba uzdignuti? Strovalit ćeš se u pakao.'

16Zatim reče učenicima: 'Tko vas sluša, mene sluša, a tko vas odbaci, mene je odbacio. Tko odbacuje mene, odbacuje Boga koji me je poslao.'

17Kad su se sedamdesetdvojica učenika vratili, radosno su kazali: 'Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.'

18'Da,' reče im on, 'vidio sam Sotonu kako poput munje pada s neba.

19Dao sam vam, eto, vlast nad svakom neprijateljskom silom da gazite zmije i štipavce. Ništa vam neće moći nauditi.

20Ali nemojte se radovati tomu što vam se zlodusi pokoravaju. Radujte se što su vaša imena zapisana na nebesima.'

Isusova molitva zahvale

21Isusa zatim ispuni radost u Svetome Duhu te reče: 'Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to skrio od mudrih i umnih, a objavio onima koji su poput djece. Da, Oče, tebi se tako svidjelo učiniti.

22Otac mi je dao vlast nad svime. Nitko, zapravo, ne zna tko je Sin osim Oca i nitko ne zna tko je Otac osim Sina i osim onih kojima to Sin objavi.

23Okrene se zatim prema učenicima te im nasamo reče: 'Blago vama jer vam to oči gledaju.

24Kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; željeli su čuti što vi čujete, ali nisu čuli.'

Najveća zapovijed

25Jednom neki zakonoznanac ustane i upita Isusa da ga iskuša: 'Učitelju, što trebam činiti da zadobijem vječni život?'

26'Što piše u Mojsijevu zakonu? Što ondje čitaš?'

27'"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom, a svojega bližnjega kao samoga sebe. ''[b] odgovori čovjek.

28'Tako je

29Ali hoteći se opravdati, on upita Isusa: 'A tko mi je bližnji?'

Prispodoba o milosrdnome Samarijancu

30Isus mu odgovori prispodobom: 'Nekog su čovjeka koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon napali razbojnici te ga svukli, pretukli i ostavili polumrtva uz cestu.

31Onuda je slučajno prolazio židovski svećenik. Kad ugleda polumrtvog čovjeka, zaobiđe ga i ode.

32Naiđe zatim i levit, svećenički pomoćnik. Kad ga ugleda, također ga zaobiđe i ode.

33Zatim dođe i prezreni Samarijanac, koji je onuda putovao. Kad ugleda čovjeka, sažali se nad njim.

34Priđe mu, opere mu rane maslinovim uljem i vinom te ih previje. Podigne ga zatim na magarca i odvede u gostionicu te ga je ondje njegovao.

35Sutradan gostioničaru dade dva srebrnjaka[c] i reče mu: "Brini se za njega. Potrošiš li više, platit ću ti na povratku.'

36Što kažeš, koji je od te trojice bio bližnji čovjeku kojega su napali razbojnici?'

37'Onaj koji mu je iskazao milosrđe

Isus u posjetu Marti i Mariji

38Putujući dalje prema Jeruzalemu, Isus i učenici uđu u neko selo. Tu ga neka žena, imenom Marta, primi u svoj dom.

39Njezina je sestra Marija sjedila do Gospodinovih nogu i slušala što govori.

40A Marta je bila tako zauzeta pripremanjem i posluživanjem da mu se došla požaliti: 'Gospodine, zar ti uopće ne mariš što me je sestra ostavila da sama poslužujem? Reci joj da mi pomogne!'

41Ali Gospodin joj odgovori: 'Marta, Marta! Brineš se i uznemiruješ oko svih tih sitnica.

42A zapravo se vrijedi brinuti samo o jednome. Marija je to shvatila - i neću joj to oduzeti.'




  1. Evanðelje po Luki 10:1 U nekim rukopisima: sedamdesetoricu. (Također u stihu 10:17.)
  2. Evanðelje po Luki 10:27 Levitski zakonik 19:18.
  3. Evanðelje po Luki 10:35 U grčkome: dva denara.

Vaš komentar




Komentari