Biblija Hrvatski

Prva poslanica Korinæanima 12

Darovi Duha

1A sad ću vam, draga braćo i sestre, nešto napisati o darovima koje daje Sveti Duh, da ne ostanete u neznanju.

2Znate da ste, dok ste još bili pogani, bili zavedeni i da ste se zanosili nijemim idolima.

3Zato želim da znate kako možete razaznati dolazi li što od Božjega Duha: Nitko pod djelovanjem Svetoga Duha ne može prokleti Isusa niti tko može reći: 'Isus je Gospodin' ako nije pod djelovanjem Svetoga Duha.

4Duhovnih darova ima različitih, ali Sveti Duh koji sve njih daje isti je.

5Služba ima različitih, ali Gospodin kojemu služimo je isti.

6Iako djeluje na različite načine, isti je Bog koji čini sve u svima.

7Tko dobije objavu Svetoga Duha, dobio ju je za dobrobit cijele Crkve.

8Zaista, jednome Sveti Duh daje da govori riječi mudrosti, a drugome taj isti Duh daje govoriti riječ znanja.

9Jednima je u istome Duhu dana osobita vjera, a drugima moć da liječe bolesne.

10Nekima se daje moć da čine čudesa, drugima da prorokuju. Nekima je opet dana sposobnost da razlikuju djeluje li Božji Duh ili koji drugi duh. Neki imaju sposobnost govoriti jezike koje ne poznaju, a neki dobivaju tumačenje tih poruka.

11Samo je jedan Sveti Duh koji dijeli te darove. On jedini odlučuje koji će dar komu dati.

Brojni udovi jednoga Tijela

12Kao što se ljudsko tijelo sastoji od mnogo dijelova, ali svi oni tvore cjelinu, tako je i s Kristovim tijelom.

13Neki od nas su židovi, neki pogani, neki robovi, a neki slobodni ljudi. Ali svi smo kršteni u Kristovo tijelo jednim Duhom i svi smo napojeni tim istim Duhom.

14Tijelo nema samo jedan ud, već mnogo udova.

15Ako noga kaže: 'Ne pripadam tijelu jer nisam ruka

16I ako uho kaže: 'Ne pripadam tijelu jer nisam oko

17Kad bi nam se tijelo sastojalo samo od oka, kako bismo čuli? Da nam je cijelo tijelo samo veliko uho, kako bismo imali njuh?

18Ali Bog je naša tijela načinio s mnogim udovima i sve ih je na tijelu razmjestio kako je htio.

19Kad bi svi oni bili jedan ud, kakvo bi to bilo tijelo?

20Ali udova je mnogo, a tijelo je jedno.

21Ne može oko ruci, ili glava nogama, reći: 'Ne trebam te!'

22Naprotiv, neki udovi koji se čine najslabijima zapravo su najpotrebniji.

23One udove tijela koji nam se čine najnečasnijima okružujemo većim poštovanjem. Manje pristojne udove prikrivamo većom pristojnošću,

24dok s pristojnima nije potrebno tako činiti. Ali Bog je sastavio naše tijelo tako da je posljednjem udu dao najviše časti

25da u tijelu ne bude razdora, nego da se udovi brinu jedni za druge.

26Ako jedan ud pati, trpe i ostali udovi; ako se jednomu iskazuje čast, svi se udovi tomu raduju.

27Svi ste vi skupa Kristovo tijelo, a svatko je od vas zaseban i nuždan ud na njemu.

28U Crkvi je Bog jedne postavio za apostole, druge za proroke, treće za učitelje, zatim neke da čine čudesa, nekima je dao dar iscjeljivanja, nekima dar pomaganja drugima, nekima dar upravljanja, a nekima da govore jezike koje nisu učili.

29Zar su svi apostoli? Jesu li svi proroci? Jesu li svi učitelji? Zar su svi čudotvorci?

30Ima li svatko dar iscjeljivanja? A dar govorenja jezicima koje nije učio? Može li svatko tumačiti poruke u tim jezicima?

31Čeznite za višim darovima. A pokazat ću vam još uzvišeniji put.

Prva poslanica Korinæanima 12

13

1Kad bih sve ljudske i anđeoske jezike govorio, a ljubavi ne bih imao, bio bih poput mjedi što ječi ili cimbala što zveči.

2Kad bih imao dar prorokovanja, kad bih razumio sva otajstva i imao sve znanje te takvu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao, bio bih - ništa.

3Kad bih siromasima razdao sav svoj imetak, kad bih i tijelo svoje predao da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi koristilo ne bi.

4Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrostiva; ona ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se.

5Nije nepristojna, ne traži svoje pravo, nije razdražljiva, ne pamti zlo;

6ne raduje se nepravdi, nego istini.

7Sve izdržava, nikad ne gubi vjeru, uvijek se nada, sve podnosi.

8Ljubav nikad neće uminuti. Prorokovanje? Iščeznut će. Jezici? Zamuknut će. Znanje? Nestat će.

9Jer nepotpuno je naše znanje, nepotpuno naše prorokovanje.

10A kada dođe ono što je savršeno, uminut će ovo što je nepotpuno.

11Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete. Kad sam postao zrelim čovjekom, odbacio sam što je djetinje.

12Sad vidimo u zrcalu, nejasno, a tada ćemo gledati licem u lice. Sada spoznajem nepotpuno, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i sam spoznan.

13A sada ostaje troje: vjera, nada i ljubav, ali najveća je među njima ljubav.


Vaš komentar




Komentari